Ova raskrsnica puteva, od istoka prema zapadu, biti će oživljena utemeljenjem Sarajeva u 15. stoljeću. Trgovište je s novom, osmanlijskom vlašću, zadržalo funkciju, ali je poprimilo novi izgled i polako preraslo u čaršiju.

Procvat tadašnjeg Sarajeva i potreba stanovništva za raznim proizvodima iziskivat će nove zanate, pa će tako polako nicati i čaršije vezane za svoje esnafe.  Nekadašnje trgovište na ovaj način postalo je skup 45 čaršija u kojima je bio obuhvaćen 81 zanat. Među svim tim čaršijama najljepša i najveća je bila Baščaršija, što u prijevodu znači „Glavna čaršija", a u njoj su bile smještene bakalnice (trgovine). Ostale čaršije su nosile imena esnafa, pa su tu bili: aščiluk (ugostiteljstvo), sarači (sedlari), tabaci (kožari), kujundžije (zlato i srebro) itd.Uspomena na njih sačuvana je kroz imena ulica gdje su bili smješteni.

Sarajlije su vremenom, zbog spajanja čaršija, kompletan ovaj prostor prozvale Baščaršijom, kako se i danas zove. Pored svojih kaldrmisanih sokaka, isprepletena je hanovima, crkvama i džamijama, tekijama, medresama, imaretima i sl. Jedina očuvana čaršija u svom izvornom obliku do dana današnjeg je Kazandžiluk. Prepoznatljive i turistički atraktivne su skoro sve ulice Baščaršije. U mnogima su danas galerije, restorani s poznatim bosanskim specijalitetima, ljetne bašte, kao i radnje sa starim i novim zanatima. U svako godišnje doba Baščaršija je jedan od najljepših i najživljih dijelova grada.