Osmanlijski sultani su primili ove prognanike u svoje carstvo i garantirali im građanska prava, ravnopravnost, slobodu trgovanja i zaštitu. Tako su Sefardi početkom 16. stoljeća počeli pristizati i u Bosnu, pa i u Sarajevo. Sa sobom su donijeli slavnu Hagadu (danas poznatu kao Sarajevska Hagada), bogato iluminiranu molitvenu knjigu za kućnu upotrebu, neprocjenjive materijalne i duhovne vrijednosti.

U Sijavuš-pašinoj mahali (Il Kortižo), na širem prostoru Baščaršije, izgrađene su dvije sinagoge, poznate kao Stari hram i Novi hram.

Stari hram (depandans Muzeja Sarajeva - Il kal grandi/Veliki hram ili Il kal vježu/Stari hram) sagrađen je 1581. godine. U velikim sarajevskim požarima dva puta je gorio, prvi put 1697. godine, kada je Sarajevo popalio Eugen Savojski, drugi put 1788. godine. Hram je temeljito obnovljen 1909. godine, kada je dobio električnu rasvjetu, a kamena fasada je omalterisana i postavljen novi krov. U Drugom svjetskom ratu nacisti su ga teško razorili. U njemu je danas smješten Muzej Jevreja BiH, kao depandans Muzeja Sarajeva.

Unutrašnji prostor Starog hrama podijeljen je na tri broda. Njegov prednji dio je posvećeni prostor i služi za propovijed, a dva bočna broda hrama, kao i dio na sjevernom dijelu, imali su po dva sprata, što je bio uvjet bogoslužja. Prostor na spratu je bio namijenjen ženama, dok su u prizemlju bili muškarci.

Novi hram (Il kal muevus) izgrađen je oko 1820. godine u neposrednoj blizini Starog hrama zbog povećanog broja vjernika u Sarajevu. Danas služi kao likovna galerija. Pored ovih dviju sinagoga, u Sarajevu postoje još dvije – veliki novi jevrejski hram – Templ, te Aškenaska sinagoga, koja je danas jedina u funkciji prvobitne namjene i u čijem okrilju djeluje Jevrejska općina Sarajeva.