Odbrambeni zid trebao je, prema njegovoj naredbi, biti „jedan sahat hoda dug, debeo dva aršina, visok deset aršina". Ahmed-paša je za potrebe gradnje doveo iz Dubrovnika pet zidara tvrđava da rukovode radovima, koji su, s prekidima, trajali dvanaest godina i završeni su 1739. godine. Tada su izgrađene tri kapi-kule (na Širokcu, Ploči i Višegradska) te pet tabija. Posebno su značajne Bijela tabija i Žuta tabija.

Žuta tabija je topovska utvrda na Jekovcu, dio vratničkih bedema. Nalazi se u neposrednoj blizini Jajce-kasarne i vodovodnog rezervoara na Jekovcu. Tokom borbi za grad sa austrougarskim trupama 1878. godine bila je jedno od uporišta branilaca na Vratniku. Tabija je u više navrata rušena i obnavljana. Posljednji put obnovljena je 1998. godine.

Bijela tabija predstavlja topovski bastion i objekt za smještaj vojske, dio sistema utvrda staroga grada Vratnika. Pretpostavlja se da je podignuta na mjestu utvrđenja manjeg srednjovjekovnog grada (Hodidjeda, središnje utvrde župe Vrhbosne). Kako je ova utvrda postavljena na mjestu s kojeg se pogledom može obuhvatiti istočni prilaz sarajevskoj kotlini, otud se pruža predivan pogled na kanjon rijeke Miljacke, a s druge strane na cijeli njen zapadni tok i najveći dio grada. Bijela tabija je tokom stoljeća više puta rušena i obnavljana, pregrađivana i dograđivana, da bi joj konačan oblik dali austrougarski fortifikatori. Služila je kao tamnica, kasarna, baruthana (skladište municije) i trezor, ali i kao odbrambeni prostor za vrijeme upada Eugena Savojskog 1697. godine i bitki za grad protiv austrougarskih trupa 1878. godine. Posljednjih godina krenulo se u revitalizaciju Bijele tabije. Akademik Zlatko Ugljen je uradio idejni projekt rekonstrukcije Bijele tabije, kojim je predviđeno da se u ljetnim mjesecima njen atraktivni prostor pretvara u umjetničku pozornicu na kojoj se održavaju pozorišne i muzičke manifestacije.

Višegradska kapija je jedna od triju kapi-kula staroga grada Vratnika. Izgrađena je između 1727. i 1739. godine. Građena je od kamena sedre i hreše, a pokrivena drvenim pokrovom – šindrom. Kroz ovu kapiju odvijao se saobraćaj prema istoku, glavnim carskim drumom ka Višegradu (otud joj i ime) i dalje na istok, do Carigrada.