Zbog potrebe muslimana za obavljanjem pet dnevnih namaza (molitvi) u gradovima Osmanlijskog carstva se počinju graditi sahat-kule. Kako su zbog nejednake dužine dana potrebne svakodnevne korekcije, uz sahat-kulu je izgrađena posebna zgrada  za osmatranje zvijezda i mjerenje tačnog lunarnog vremena, muvekithana, i zaposlen muvekit, službenik koji određuje satnicu dnevnih namaza. Sarajevska sahat-kula bila je jedna od najviših i najljepših u Bosni i Hercegovini.

Poslije austrougarske okupacije dograđene su donje zone objekta, a sat su u Londonu kupili sarajevski trgovci. Posljednju pozlatu kazaljki sata napravili su profesori sarajevske Škole umjetničkih zanata 1950. godine.